Piše Marko Livadičanin
Eto ti ga na."Naš" fra Petar se opet oglasio. Dao je podugačak interview sarajevskom portalu "Depo". Nije mogao dugo izdržati, valjda nedostatak posla, da svom narodu (pretpostavljam) po krvi, ubrizga novu injekciju punu prezira, pomješanu s dobrom dozom neistina, uz to obogaćenu svakojakim otrovnim tvarima, koja kod svakog istinskog BH Hrvata izaziva u najmanju ruku muku, treskavicu i uzbuđenje. Ali kod njegovih istomišljenika druge vjere suprotan je efekt, podsmijeh i ugodno raspoloženje. Vole oni fra Petra. A on je uvjeren da je se pretplatio na istinu i da je njegovo viđenje jedino točno. A točno je da one koji su ga školovali, a i danas ga plaćaju, s užitkom najblaženije rečeno oštro kritizira, a svoje studente vodi u zabludu u kojoj se i sam nalazi. I što je najgore, to ne primjećuje. Oni čije interese brani su to brzo spoznali. Zato je i tražen sugovornik, a šačica njegovih pobornika, kad se negdje na Internetu objavi njegov tekst, drmaju noćnu smjenu, u namjeri da svojim komentarima od miša stvore slona. Pričinjavati se može svašta, ali miš ostaje miš, kao što će naš fra Petar i dalje, bojim se, sijati kukolj misleći da je žito.
Kruh koji oni peče nije za objed, sam ga ne jede, pa nezna. On jede tuđi kruh. Tijesto mu se miješa obično u medresama a za brašno se brinu oni na čijim čelima stoji "multikulturalnost". Fra Petar najrađe krivce traži u redovima svog naroda, da može i sam opravdati svoju ulogu, koju je si dodjelio, a drugi u njegovoj sredini koji od toga imaju koristi rado prihvatili. I ne smije mu tu ništa faliti. Fali mu samo bistre pameti, koja mu je toliko zamućena bosanskom idejom, da je i rijeka Bosna čistija od nje. Izgubljena je on ovca. Ipak, Pastiru je i ona draža od onih 99 koje je ostavio u potrazi za tom.
Što to zbori fra Petar? Par zanimljivosti. Tuđman, Šušak, Boban su po njemu krivci sadašnjeg stanja Hrvata u Bosni. Po toj "jednostavnoj" logici Hrvati su uz Srbe odgovorni za rat. Nigdje ni riječi o Referendumu Hrvata za opstojnost BiH, inače je nebi bilo ni na papiru! Nigdje ni riječi da je Izetbegević nudio Tuđmanu Hercegovinu, na što on nije pristao. Nigdje ni riječi o ofenzivi ABIH na Hrvate u srednjoj Bosni i njihovom protjerivanju, gdje je omjer snaga bio 7:1 u korist Bošnjaka. Nigdje ni riječi da je Hrvatska iz svog proračuna spašavala Muslimane-Bošnjake, slala oružje i drugu materijalnu i humanitarnu pomoć. O prihvatu izbjeglica da ne govorimo. Nigdje ni rječi o deblokadi Bihaćkog džepa i oslobađanju ostataka BiH od strane Hrvatske vojske. Tko je to sve odobrio? Tuđman, Chiang Kai-shek ili Kunta Kinte? Da toga nije bilo najkasnije u zimu 1992. bi toj državi postavili nadgrobnu ploču. Ali "povjesničara" to nimalo ne zanima. Ne može biti što ne smije biti. Istina je da je bilo pogrešaka, i to ne malih, ali sve svaliti na Hrvate je neukusna laž i falsificiranje povijesti!
Po fra Petru je eto Juga bila socijalna zemlja. Jeste, s produktivnošću od 20% zapadnoeuropskog prosjeka. I studentu prve godine ekonomije je jasno da to ne može dugo potrajati. S kreditima je često slično kao i s lijekovima. Možeš razvlačiti, ali pitanje je do kada. Priznao je da je šef te zemlje bio diktator, kojeg hvali što je se borio protiv druge diktature. Baš fino. Jedno zlo se borilo protiv drugog, da bi jedno hvalio a drugo proklinjao. A zajednički nazivnik mu eto ne igra nikakvu ulogu. Svašta, posebno za onoga tko po svojoj dužnosti trebao da teži za pravom istinom. No dobro. Naš fra Petar je isto čovjek. Smije i on griješiti. Griješi i kad se protivi trećem enitetu i hvatskom kanalu. Navodno ili se, kako kaže, ne može financirati, ili ne znamo upraviti. A zapravo je stvar samo u jednom, tj. prije svega u pridjevu "hvatski". Tu očgledno mladog svećenika spopada muka. Da nije tako, znao bi da i bošnjački mediji grcaju u dugovima, pa opet rade. Novca će se naći, kao i za "Krivaju" ili njihove brojne rudnike, a za hrvatske medije sigurno neće. A mora neko i ljenčuge u tim predjelima isto financirati. Tko još smije smanjiti "boračke" penzije ili ukinuti dotacije i kojekakve razne povlastice? Pokušali su, pa dokle su stigli?
Kakve veze ima dodjela Večernjakova pečata u Mostaru Miloradu Dodiku s Hrvatima? Pa zna se tko je vlasnik te tiskovine. Hrvati nisu.
Fra Petar priznaje da je BiH ne uređena zemlja, a svi znaju kakav je uz to gospodarsko stanje i gdje završava proračunski novac kojeg Hrvati uplaćivaju. Najmanje kod njih i to najviše zbog njihovog nerješenog statusa i dominacije Bošnjaka, koji na tom primjeru jasno šalju signale kako vide budućnost te tvorevine. Ne iseljavaju samo Hrvati iz Livna, Rame, Tomislavgrada, iz hercegovačkih sela i gradova, nego to čine i Bošnjaci i Srbi iz drugih krajeva BiH. Koliko ih je u zadnjih 15 godina završilo u SAD-u, Kanadi, Norveškoj, Danskoj, Švedskoj...? Čudno ili slučajno, dotični ne spominje Sarajevo. Pažljiv je naš fra Petar.
Također ne može pristati ni na treći entitet, jer bi to bilo, kako navodi, "pristajanje na rezultate etničkog čišćenja" Cijeli svijet je pristao na to, što je doduše žalosno, ali činjenično, pa umjesto da Hrvate nešto pripadne, on mu uskraćiva i to. Odjednom imamo istinskog boraca za pravdu. Naravno, kad Hrvati trebaju da plate tuđi račun.
Kardinal Vinko Puljić, očigledno nije baš oduševljen svojim mladim svećenikom, a vjerujem ne samo on, pa mu je nedavno zabiberio da su “subraća nosila teret svakodnevnice, dok je on studirao vani." Da su subraća znala da će im ovakav doći nazad, vjerujem da bi svi dobrovoljno ponijeli i više nego što mogu.Ovako im samo još preostaje molitva za izgubljenu ovcu. Nadam se da će biti uslišana. Inače će nam dotični i dalje sijati kukolj. A za gnjojivo isto neće biti problema.
petak, 19. veljače 2010.
ponedjeljak, 23. studenoga 2009.
"Imamo kralja"
Hrvatska kao što znamo nije kraljevina ali prema pisanju njemačkih medija ima kralja - i to kladioničarskog. Antich I von Kroatien mu je ime, a doznali smo da ima i najmanje jednog brata kao nasljednika. Navodno njih su dvojica, kao i podosta drugih, opetovano umješani u kojekakve mutne poslove, koji su za upućne normalna stvar kao sećer uz kavu.
Uz to ovaj dvojac propustio je nešto, što inače obavezno uz to ide, a to je neka politička funkcija, po mogućnosti u domovini, a nebi bilo ni na odmet da je se bar mlađi kandidirao za Predsjednika RH. Svojim "znanjem" i umjećem bi sigurno imao dobre šanse kao i brojni kandidati koji se ove godine za tu funkciju natječu. Antichu bi trebalo biti poznato da su Hrvati među najovisnijima o sportskom klađenju u Europi, koji su u 2008. godini uplatili 4,681 milijarda kuna (cca. 641 mil. €), a s druge strane im je isplaćeno 3,767 milijardi kuna (cca. 516 mil. €).
Umjesto lažnih anketa sad bi već iz kvota pouzdano znali kakve su mu šanse, a i hrvatske kladionice kojih je čak 562 na milijun stanovnika (2008.), još bi više vrvile potencijalnim "biračima" (400 tisuća kladi se svaki dan), koji bi zadimljena skupljališta pretvorili u lokalne stožere kandidata čija je baza dosad bila u Cafe Martin Luther. Taj položaj donio bi mu i zaštitinički imunitet, a ovako će par godina "kraljevati", vjerojatno s svojim bratom u nekoj od njemačkih kaznionica, zašto već padaju neslužbene oklade koliko godina će to potrajati. Kladioničarski cirkus naravno neće biti sretan ovakvim ishodom, pa će biti prisiljeni potražiti nekog novog nasljenika, čiji tron naravno zbog organizacijskih potoškoća ne može biti iza švedskih zavjesa.
Prije toga budemo saznali sve pojedinosti i odgovarajuću presudu. U Njemačkoj su oprezni pa svoje sudije dobro plaćaju, osim nekih nogometnih, koji su subotnji pregled utakmica rado gledali na mega xxl flat tv, darovanih od "dvorskih sluga" ili "kralja" koji je već jednom zbog takvih i drugih radnji dobio 2 godine i 11 mjeseci zatvora i kaznu od 1,8 mil. eura.
Ako dotični budu imali sreću, možda ih u Njemačkoj s vremenom pomiluju, ali vjerojatno uz dva uvjeta, prvo da definitivno abdiciraju, a drugo da napuste zemlju. Nemojte biti iznenađeni ako 2015. ili 2020. za kandidata budemo imali osobu, koja će, kao i mnogi sadašnji kandidati staviti cijelu državu na kocku. Ulog će platiti narod, a dobitak kao i uvijek pripadne nekom drugom. Da se kladimo?
Uz to ovaj dvojac propustio je nešto, što inače obavezno uz to ide, a to je neka politička funkcija, po mogućnosti u domovini, a nebi bilo ni na odmet da je se bar mlađi kandidirao za Predsjednika RH. Svojim "znanjem" i umjećem bi sigurno imao dobre šanse kao i brojni kandidati koji se ove godine za tu funkciju natječu. Antichu bi trebalo biti poznato da su Hrvati među najovisnijima o sportskom klađenju u Europi, koji su u 2008. godini uplatili 4,681 milijarda kuna (cca. 641 mil. €), a s druge strane im je isplaćeno 3,767 milijardi kuna (cca. 516 mil. €).
Umjesto lažnih anketa sad bi već iz kvota pouzdano znali kakve su mu šanse, a i hrvatske kladionice kojih je čak 562 na milijun stanovnika (2008.), još bi više vrvile potencijalnim "biračima" (400 tisuća kladi se svaki dan), koji bi zadimljena skupljališta pretvorili u lokalne stožere kandidata čija je baza dosad bila u Cafe Martin Luther. Taj položaj donio bi mu i zaštitinički imunitet, a ovako će par godina "kraljevati", vjerojatno s svojim bratom u nekoj od njemačkih kaznionica, zašto već padaju neslužbene oklade koliko godina će to potrajati. Kladioničarski cirkus naravno neće biti sretan ovakvim ishodom, pa će biti prisiljeni potražiti nekog novog nasljenika, čiji tron naravno zbog organizacijskih potoškoća ne može biti iza švedskih zavjesa.
Prije toga budemo saznali sve pojedinosti i odgovarajuću presudu. U Njemačkoj su oprezni pa svoje sudije dobro plaćaju, osim nekih nogometnih, koji su subotnji pregled utakmica rado gledali na mega xxl flat tv, darovanih od "dvorskih sluga" ili "kralja" koji je već jednom zbog takvih i drugih radnji dobio 2 godine i 11 mjeseci zatvora i kaznu od 1,8 mil. eura.
Ako dotični budu imali sreću, možda ih u Njemačkoj s vremenom pomiluju, ali vjerojatno uz dva uvjeta, prvo da definitivno abdiciraju, a drugo da napuste zemlju. Nemojte biti iznenađeni ako 2015. ili 2020. za kandidata budemo imali osobu, koja će, kao i mnogi sadašnji kandidati staviti cijelu državu na kocku. Ulog će platiti narod, a dobitak kao i uvijek pripadne nekom drugom. Da se kladimo?
ponedjeljak, 16. studenoga 2009.
DOSTA JE!: Bolje ptica u ruci nego omča na vratu
Hrvatice i Hrvati Bosne i Hercegovine.
Već skoro dvije decenije svjedoci smo zbivanja u BiH koja je doduše međunarodno priznata, a po nikakvom kriteriju nije zemlja u kojoj vlada red, pravičnost i demokracija. Jadna je to tvorevina nagomilanih problema, od gospodarskih, nacionalnih pa do socijalnih. U toj zemlji vlada nered koji iz dana u dan postaje sve veći s svim mogućim naznakama da se na bolje neće promjeniti.
Sve želje i nade Hrvata od raspada Jugoslavije da će biti ravnopravni u državi za čiju su suverenost 1992. glasovali, su se istopile. Tome u prilog govore i nametnuti rat kako Srba tako i Muslimana-Bošnjaka koji su iskoristili svoju brojnost da na našu štetu provedu svoje osvajačke ciljeve, koji ni do dan danas nisu prestali biti aktualni. Pogledamo li nasilino trpanje Hrvata u Federaciju BiH koja je nastala stranim diktatom, kao i Daytonski sporazum koji je godinu dana nakon toga usljedio, negativni položaj Hrvata se cementirao, a lažno obećanje uspostave Konfederacije s Republikom Hrvatskom postalo je utopija koju danas više nitko ozbiljan ne spominje.
No, zato se spominje sve ostalo iz tog Sporazuma, posebno kad se vrši pritisak. A on je iz dana u dan sve veći i pogubniji za nas. Nacrt Butmirskog prijedloga više je nego jasan signal što Hrvate očekuje i kakva im je sudbina određena od MZ koja se ko tobože zalaže za mir i demokraciju a najprije tajno pa onda javno nam stavlja omču oko vrata i naglašava da je to u našem interesu. Nevjerojatno!
Sve zemlje, svjetske sile koje su involvirane u planiranje budućeg Ustava BiH priznale su ratna osvajanja, pomirili se s stotina tisuća raseljenih, a uz to najmanji konstutivni narod u BiH stežu i prisiljavaju na potpis vlastitog uništavanja (zamislite da se njima nešto tako ponudi!). Tome im pripomažu i vodeće hrvatske stranke poznate po svom nejedinstvu, političkim smicalicama, lopovluku i time rezultirajućim ucjenama njihovih čelnika od faktora koji su nažalost u stanju da drugima nametnu svoje viđenje, pa ako treba i silom.
Jednostavnijim rječnikom to je veleizdaja koju hrvatski narod nažalost mirno promatra. Da bi nas omekšali i prislili da budemo kooperativni nude nam neke prostačke, da nekažem smiješne ustupke, kao npr. tv kanal. Isto kao kad osuđeniku na dan streljanja nude doručak. Od hrvatskog naroda u BIH ne da su samo njihovi politički dužnosnici digli ruke, nego i mnoge političke stranke u matičnoj domovini Hrvatskoj, koje se samo u predizborno vrijeme sjete da Hrvata (još) ima i preko Save ili Dinare. Jadan je to znak, ali ne i začuđujući posebno ako se promatra rasprodaja bogatstva, pristajanje na teritorijalne ustupke i slično.
No, Hrvatima BiH je kudikamo teže. U F BiH nemaju nikakvu budućnost, u RS također. Treći entitet (polovično rješenje) postaje samo san gledajući mogućnosti njegovog ostvarenja (ne žele nam dati minimum - idemo na maksimum). Nije ni zanemariti da u hrvatskim krajevima prevladava negativan prirodni priraštaj i iseljavanje koje sve još više zaoštrava. Ako bi stvar promatrali iz nekog drugog ugla bolje bi ga shvatili. Ili pojednostavljeno bi se to moglo i na slijedeći način izraziti: Hrvatima dati entitet i sva prava koja ih pripadaju, a Srbima i Bošnjacima ono što Hrvati danas imaju, pa ćemo vidjeti dali će se itko pobuniti!!! Koliko bi sve to potrajalo? 5 mjeseci? 5 dana?
Hrvatice i Hrvati Bosne i Hercegovine. Više je nego vrijeme da vlast preuzme novi hrvatski blok koji će otpočeti MIRNO RAZDRUŽIVANJE tvorevine nazvane BiH s eventualnom opcijom za stvaranje Konfederativne BiH kao jedinog ustupaka na koji bi Hrvati trebali pristati. Možda je ovaj prijedlog nekima korak dalje, no ipak ga moramo učiniti jer ovakvo stanje događaja i od MZ predložena buduća uređenost će nas definitivno pregaziti.
Svakodnevna zbivanja u ovoj nakaradnoj zemlji jasno ukazuju na to da ona ima samo naznake srpskog i bošnjačkog zuluma, a sve upućuje i na to da politički vlastodržci tih naroda neće stati u svojim namjerama (naravno osim lažljivih i podmuklih izmišljotina o multikulturnoj BiH koju prodaju po svijetu) koje ćemo mi prije svega morati snositi ako to i dalje dopustimo. Ovakvim nastavkom za 50-100 godina Hrvata u BiH će biti 1%. Prošlo je dosta godina u kojem smo bili neaktivni, naivni i nesposobni, dok su drugi koristeći silu, lažna partnerstva i pritiske stranih zemalja drsko iskoristili što svakodnevno itekako osjećamo.
Istina je da se razdruživanjem neće moći obuhvatiti svi hrvatski krajevi. Istina je da je to bolno. Istina je da je to nažalost i jedini način da spasimo što se spasiti da. Sve ostale alternative znamo. Nikome od MZ nije stalo do nas, da jeste nebi sve ovako bilo. Čak su neki njihovi predstavnici uglednim Hrvatima iz BiH to dosta puta i naglasili. I što je najtragičnije svoj perfidni plan ostvaruju. Hrvati koji ostanu izvan Hrvatske Republike treba zaštiti recipročnim pravima ostalih naroda koji se budu u njoj nalazili.
Stvaranjem Hrvatske Republike Hrvati bi bili svoj na svome. Sadašnjem ekonomskom iskorištavanju od strane Bošnjaka došao bi kraj. Smanjilo bi se ili možda čak zaustavilo iseljavanje, uspostavila ravnopravnost i otvorile bi se sve moguće perspektive razvoja hrvatskog naroda na svojoj zemlji. Nitko nas nemože prisiliti na nešto što nećemo, ali nitko nas nemože ni zaustaviti ako nešto i hoćemo. A HOĆEMO mir, pravdu, ravnopravnost i prospretitet! Ako ne budemo radili na tome imati ćemo samo i dalje gomilu podaničkih političara koji će nam onda na našem tv kanalu soliti pamet da smo eto preglasani i da se ništa ne može uraditi, da narod iseljava bla bla.
Pogledajte samo što su uradili zadnjih 15 godina. A zašto bi sad odjednom to prekinuli? Sami sigurno to neće učiniti. Treba ih zato maknuti, prije nego što oni maknu nas. Pobogu PROBUDITE SE napokon!!!
http://livadica-gornja.blogspot.com/
Već skoro dvije decenije svjedoci smo zbivanja u BiH koja je doduše međunarodno priznata, a po nikakvom kriteriju nije zemlja u kojoj vlada red, pravičnost i demokracija. Jadna je to tvorevina nagomilanih problema, od gospodarskih, nacionalnih pa do socijalnih. U toj zemlji vlada nered koji iz dana u dan postaje sve veći s svim mogućim naznakama da se na bolje neće promjeniti.
Sve želje i nade Hrvata od raspada Jugoslavije da će biti ravnopravni u državi za čiju su suverenost 1992. glasovali, su se istopile. Tome u prilog govore i nametnuti rat kako Srba tako i Muslimana-Bošnjaka koji su iskoristili svoju brojnost da na našu štetu provedu svoje osvajačke ciljeve, koji ni do dan danas nisu prestali biti aktualni. Pogledamo li nasilino trpanje Hrvata u Federaciju BiH koja je nastala stranim diktatom, kao i Daytonski sporazum koji je godinu dana nakon toga usljedio, negativni položaj Hrvata se cementirao, a lažno obećanje uspostave Konfederacije s Republikom Hrvatskom postalo je utopija koju danas više nitko ozbiljan ne spominje.
No, zato se spominje sve ostalo iz tog Sporazuma, posebno kad se vrši pritisak. A on je iz dana u dan sve veći i pogubniji za nas. Nacrt Butmirskog prijedloga više je nego jasan signal što Hrvate očekuje i kakva im je sudbina određena od MZ koja se ko tobože zalaže za mir i demokraciju a najprije tajno pa onda javno nam stavlja omču oko vrata i naglašava da je to u našem interesu. Nevjerojatno!
Sve zemlje, svjetske sile koje su involvirane u planiranje budućeg Ustava BiH priznale su ratna osvajanja, pomirili se s stotina tisuća raseljenih, a uz to najmanji konstutivni narod u BiH stežu i prisiljavaju na potpis vlastitog uništavanja (zamislite da se njima nešto tako ponudi!). Tome im pripomažu i vodeće hrvatske stranke poznate po svom nejedinstvu, političkim smicalicama, lopovluku i time rezultirajućim ucjenama njihovih čelnika od faktora koji su nažalost u stanju da drugima nametnu svoje viđenje, pa ako treba i silom.
Jednostavnijim rječnikom to je veleizdaja koju hrvatski narod nažalost mirno promatra. Da bi nas omekšali i prislili da budemo kooperativni nude nam neke prostačke, da nekažem smiješne ustupke, kao npr. tv kanal. Isto kao kad osuđeniku na dan streljanja nude doručak. Od hrvatskog naroda u BIH ne da su samo njihovi politički dužnosnici digli ruke, nego i mnoge političke stranke u matičnoj domovini Hrvatskoj, koje se samo u predizborno vrijeme sjete da Hrvata (još) ima i preko Save ili Dinare. Jadan je to znak, ali ne i začuđujući posebno ako se promatra rasprodaja bogatstva, pristajanje na teritorijalne ustupke i slično.
No, Hrvatima BiH je kudikamo teže. U F BiH nemaju nikakvu budućnost, u RS također. Treći entitet (polovično rješenje) postaje samo san gledajući mogućnosti njegovog ostvarenja (ne žele nam dati minimum - idemo na maksimum). Nije ni zanemariti da u hrvatskim krajevima prevladava negativan prirodni priraštaj i iseljavanje koje sve još više zaoštrava. Ako bi stvar promatrali iz nekog drugog ugla bolje bi ga shvatili. Ili pojednostavljeno bi se to moglo i na slijedeći način izraziti: Hrvatima dati entitet i sva prava koja ih pripadaju, a Srbima i Bošnjacima ono što Hrvati danas imaju, pa ćemo vidjeti dali će se itko pobuniti!!! Koliko bi sve to potrajalo? 5 mjeseci? 5 dana?
Hrvatice i Hrvati Bosne i Hercegovine. Više je nego vrijeme da vlast preuzme novi hrvatski blok koji će otpočeti MIRNO RAZDRUŽIVANJE tvorevine nazvane BiH s eventualnom opcijom za stvaranje Konfederativne BiH kao jedinog ustupaka na koji bi Hrvati trebali pristati. Možda je ovaj prijedlog nekima korak dalje, no ipak ga moramo učiniti jer ovakvo stanje događaja i od MZ predložena buduća uređenost će nas definitivno pregaziti.
Svakodnevna zbivanja u ovoj nakaradnoj zemlji jasno ukazuju na to da ona ima samo naznake srpskog i bošnjačkog zuluma, a sve upućuje i na to da politički vlastodržci tih naroda neće stati u svojim namjerama (naravno osim lažljivih i podmuklih izmišljotina o multikulturnoj BiH koju prodaju po svijetu) koje ćemo mi prije svega morati snositi ako to i dalje dopustimo. Ovakvim nastavkom za 50-100 godina Hrvata u BiH će biti 1%. Prošlo je dosta godina u kojem smo bili neaktivni, naivni i nesposobni, dok su drugi koristeći silu, lažna partnerstva i pritiske stranih zemalja drsko iskoristili što svakodnevno itekako osjećamo.
Istina je da se razdruživanjem neće moći obuhvatiti svi hrvatski krajevi. Istina je da je to bolno. Istina je da je to nažalost i jedini način da spasimo što se spasiti da. Sve ostale alternative znamo. Nikome od MZ nije stalo do nas, da jeste nebi sve ovako bilo. Čak su neki njihovi predstavnici uglednim Hrvatima iz BiH to dosta puta i naglasili. I što je najtragičnije svoj perfidni plan ostvaruju. Hrvati koji ostanu izvan Hrvatske Republike treba zaštiti recipročnim pravima ostalih naroda koji se budu u njoj nalazili.
Stvaranjem Hrvatske Republike Hrvati bi bili svoj na svome. Sadašnjem ekonomskom iskorištavanju od strane Bošnjaka došao bi kraj. Smanjilo bi se ili možda čak zaustavilo iseljavanje, uspostavila ravnopravnost i otvorile bi se sve moguće perspektive razvoja hrvatskog naroda na svojoj zemlji. Nitko nas nemože prisiliti na nešto što nećemo, ali nitko nas nemože ni zaustaviti ako nešto i hoćemo. A HOĆEMO mir, pravdu, ravnopravnost i prospretitet! Ako ne budemo radili na tome imati ćemo samo i dalje gomilu podaničkih političara koji će nam onda na našem tv kanalu soliti pamet da smo eto preglasani i da se ništa ne može uraditi, da narod iseljava bla bla.
Pogledajte samo što su uradili zadnjih 15 godina. A zašto bi sad odjednom to prekinuli? Sami sigurno to neće učiniti. Treba ih zato maknuti, prije nego što oni maknu nas. Pobogu PROBUDITE SE napokon!!!
http://livadica-gornja.blogspot.com/
nedjelja, 1. studenoga 2009.
"Našem" Stipi
"Dragi" Stipe,
eto, nisi reko ni keks profuraše skoro dva tvoja mandata. Neće ti biti sigurno lako napustiti Pantovčak i sve usputne privilegije: od raskošnosti odsjedanja u raznim predsjedničkim apartmanima, bespotrebnog vucaranja po svitu, svečanostima i odavanju počasti bitangama, pa do koječega ugodnog što je ispunilo tvoje, a nažalost i naše cilo desetljeće.
Odradi ti dobro posao moj Stipe. Ali ne za dobrobit naroda koji te izabrao, nego za "opančare" kojima si prijetio da ćeš ih jurnuti tamo odakle su došli, za bošnjačke prilivode kojima si bio drag i čest gost, kao i za mnoge organizacije i zemlje koji bi tvoju najradije vidili obješenu o drvetu. Moj Stipe, nije valjda da nisi znao ko ti je prijatelj, a ko nije. Proći će dosta vrimena dok tvoj nasljednik (ako bude pravi) počisti zgarište koje si ti za sobom ostavio.
Od kad si postao predsjednikom mnogi su kopali po tvojoj prošlosti. Boga pitaj šta sve nisu našli: te komunist, te nacionalist, te udbaš, te ustaša, te antifašist... i samo opet Onaj gore zna šta ti sve nisi bio. Kad dođeš prid Njega dobro se pripremi, nemoj nešto zaboravit. Ono s velikim pojasom za spasavanje, hmm.. neznam baš imali li smisla nositi ga sa sobom.
Pričali su da si svojedobno nešto prije prvog mandata vrljo po Nizozemskoj, ali ne kao trgovac karanfila, nego nečeg drugog. Ostavio si im dobar dojam. Bez tebe bi im možda i Miki Maus mogao pisati optužnice. No, računi nam pomalo dolaze, a na svakom je otisak tvojih prstiju.
Stipice "dragi", nisi ti ni toliko mlad. Godine su tu. Stari se. Sigurno u zadnje vrime češće sidiš u svojoj predsjedničkoj fotolji, pomalo golickaš bradu, misliš se oće li onaj tajni zapisnik izaći u slijedećem broju tjednika čiji je vlasnik imao vatrene prijatelje i razmišljaš što si još mogao učiniti za "dobrobit" svoje zemlje i naroda. Ja mislim da se tu nema više šta uraditi. Treso si po Crkvi, braniteljima, rodoljubima, antikomunistima, generalima, dijaspori, žrtvama rata, nevinim, uglednim i poštenim ljudima..., časti mi Stipe, sve mi se čini kao da si imao neku listu. A ona mora da je na crvenom papiru, pomalo pocjepana i prešarana. Sigurno je nosiš još od ranih 60tih sa sobom i s vremenom nadopunjuješ. Kažu da i ti sigurno imaš svog kandidata za nasljednika. Oćeš li mu dati taj dugački papir da i on nastavi tamo gdje ti nisi prikrižio?
Kad sam Stipe moj kod križanja, naljuti ti nedavno mnoge vjernike svojim izjavama šta bi tribalo biti, a šta ne. Brzo si "zaboravio" da si dao svoje kćeri krstiti u Širokom 1989., a tamo te zadnjih godina nešto slabo viđaše. A i mesaru nije lako, zna on zašto. Nije valjda da se bojiš tamo opet navratiti. Bože sačuvaj, nebi ti ni dlaka pala s glave. Viruj mi. Poslušaj me, navrati malo. Nije fer teferičiti po Teheranu, Bijaću ili Tuzli, a ne doći malo među svoj narod. A kad smo kod kćeri, šta je reći pa poduzetnički poslovi ne polaze za rukom? Di je zaštopalo? Pa miša mu nije valjda da su za nju i zeta isto krizna vremena.
Ti si sigurno dosta toga proživio u ova svoja dva mandata. Htio bi te pitati jeli već pišeš novu knjigu ili je možda već gotova? Ona zadnja zvonila je, dok si bio predsjednik propale zemlje, na "Kako sam rušio Jugoslaviju", pa si u svakom novom izdanju u toj rečenici nešto mjenjao. Oće li možda nova biti sličnog naziva uz samo zamjenu imena zemlje? Sigurno bi prodo dosta komada. Među "antifašistima" bi izbila velika jagma za nju. Za njih si već živa legenda. Pogledaj luckastog Kim Yong Il-a, stalno ga fata nervoza, svake večeri pred polazak u krevet pribrojava nove atome, kao i Castra koji obilazi sanatorije u potrazi za jednim danom života više, a narodu mu nestalo papira za brisanje guzice. Niko ih više stvarno ne ferma. Naravno, osim njihovih "antifašista" koji ih vole zato što moraju. A tebe Stipane moj, tebe tvoji slave i brane što se posebno vidi recimo po mnogim internetskim forumima gdje te odmah popljuju i samo, takoreći što ne vade kalašnjikove ako imalo postaneš kritičan prema bradatom "remek djelu". Ništa drugačije nije ni s mnogim drugim medijima, a posebno s onom tiskovinom koja izlazi u svitanje.
Eto Stipica moj, biće posla u tvom uredu nakon tebe. Za kamione što će iz njega otrati toliko smeća još nekako, ali ona ljaga što nam je ti ostavi, ko će nju oprati? I molim te, ako ti možda neko drugi bude pisao biografiju, upozori ga šta ga čeka, i obavezno uz prisustvo liječnika, da ga srce ne bude stezalo. I reda radi da pri sebi ima vrećice za povraćanje. Onaj gore će ti, ako ništa bar to priznati kao dobro djelo. Ah da, ako možeš i onih "izgubljenih" par stotina tisuća dolara dadni nekako kriomice za lemuzinu. Čim vide da su australijski znaće od koga su. Možda se ipak neko od njih sažali i izmoli bar jedan Očenaš za tebe. Tribat će ti!
eto, nisi reko ni keks profuraše skoro dva tvoja mandata. Neće ti biti sigurno lako napustiti Pantovčak i sve usputne privilegije: od raskošnosti odsjedanja u raznim predsjedničkim apartmanima, bespotrebnog vucaranja po svitu, svečanostima i odavanju počasti bitangama, pa do koječega ugodnog što je ispunilo tvoje, a nažalost i naše cilo desetljeće.
Odradi ti dobro posao moj Stipe. Ali ne za dobrobit naroda koji te izabrao, nego za "opančare" kojima si prijetio da ćeš ih jurnuti tamo odakle su došli, za bošnjačke prilivode kojima si bio drag i čest gost, kao i za mnoge organizacije i zemlje koji bi tvoju najradije vidili obješenu o drvetu. Moj Stipe, nije valjda da nisi znao ko ti je prijatelj, a ko nije. Proći će dosta vrimena dok tvoj nasljednik (ako bude pravi) počisti zgarište koje si ti za sobom ostavio.
Od kad si postao predsjednikom mnogi su kopali po tvojoj prošlosti. Boga pitaj šta sve nisu našli: te komunist, te nacionalist, te udbaš, te ustaša, te antifašist... i samo opet Onaj gore zna šta ti sve nisi bio. Kad dođeš prid Njega dobro se pripremi, nemoj nešto zaboravit. Ono s velikim pojasom za spasavanje, hmm.. neznam baš imali li smisla nositi ga sa sobom.
Pričali su da si svojedobno nešto prije prvog mandata vrljo po Nizozemskoj, ali ne kao trgovac karanfila, nego nečeg drugog. Ostavio si im dobar dojam. Bez tebe bi im možda i Miki Maus mogao pisati optužnice. No, računi nam pomalo dolaze, a na svakom je otisak tvojih prstiju.
Stipice "dragi", nisi ti ni toliko mlad. Godine su tu. Stari se. Sigurno u zadnje vrime češće sidiš u svojoj predsjedničkoj fotolji, pomalo golickaš bradu, misliš se oće li onaj tajni zapisnik izaći u slijedećem broju tjednika čiji je vlasnik imao vatrene prijatelje i razmišljaš što si još mogao učiniti za "dobrobit" svoje zemlje i naroda. Ja mislim da se tu nema više šta uraditi. Treso si po Crkvi, braniteljima, rodoljubima, antikomunistima, generalima, dijaspori, žrtvama rata, nevinim, uglednim i poštenim ljudima..., časti mi Stipe, sve mi se čini kao da si imao neku listu. A ona mora da je na crvenom papiru, pomalo pocjepana i prešarana. Sigurno je nosiš još od ranih 60tih sa sobom i s vremenom nadopunjuješ. Kažu da i ti sigurno imaš svog kandidata za nasljednika. Oćeš li mu dati taj dugački papir da i on nastavi tamo gdje ti nisi prikrižio?
Kad sam Stipe moj kod križanja, naljuti ti nedavno mnoge vjernike svojim izjavama šta bi tribalo biti, a šta ne. Brzo si "zaboravio" da si dao svoje kćeri krstiti u Širokom 1989., a tamo te zadnjih godina nešto slabo viđaše. A i mesaru nije lako, zna on zašto. Nije valjda da se bojiš tamo opet navratiti. Bože sačuvaj, nebi ti ni dlaka pala s glave. Viruj mi. Poslušaj me, navrati malo. Nije fer teferičiti po Teheranu, Bijaću ili Tuzli, a ne doći malo među svoj narod. A kad smo kod kćeri, šta je reći pa poduzetnički poslovi ne polaze za rukom? Di je zaštopalo? Pa miša mu nije valjda da su za nju i zeta isto krizna vremena.
Ti si sigurno dosta toga proživio u ova svoja dva mandata. Htio bi te pitati jeli već pišeš novu knjigu ili je možda već gotova? Ona zadnja zvonila je, dok si bio predsjednik propale zemlje, na "Kako sam rušio Jugoslaviju", pa si u svakom novom izdanju u toj rečenici nešto mjenjao. Oće li možda nova biti sličnog naziva uz samo zamjenu imena zemlje? Sigurno bi prodo dosta komada. Među "antifašistima" bi izbila velika jagma za nju. Za njih si već živa legenda. Pogledaj luckastog Kim Yong Il-a, stalno ga fata nervoza, svake večeri pred polazak u krevet pribrojava nove atome, kao i Castra koji obilazi sanatorije u potrazi za jednim danom života više, a narodu mu nestalo papira za brisanje guzice. Niko ih više stvarno ne ferma. Naravno, osim njihovih "antifašista" koji ih vole zato što moraju. A tebe Stipane moj, tebe tvoji slave i brane što se posebno vidi recimo po mnogim internetskim forumima gdje te odmah popljuju i samo, takoreći što ne vade kalašnjikove ako imalo postaneš kritičan prema bradatom "remek djelu". Ništa drugačije nije ni s mnogim drugim medijima, a posebno s onom tiskovinom koja izlazi u svitanje.
Eto Stipica moj, biće posla u tvom uredu nakon tebe. Za kamione što će iz njega otrati toliko smeća još nekako, ali ona ljaga što nam je ti ostavi, ko će nju oprati? I molim te, ako ti možda neko drugi bude pisao biografiju, upozori ga šta ga čeka, i obavezno uz prisustvo liječnika, da ga srce ne bude stezalo. I reda radi da pri sebi ima vrećice za povraćanje. Onaj gore će ti, ako ništa bar to priznati kao dobro djelo. Ah da, ako možeš i onih "izgubljenih" par stotina tisuća dolara dadni nekako kriomice za lemuzinu. Čim vide da su australijski znaće od koga su. Možda se ipak neko od njih sažali i izmoli bar jedan Očenaš za tebe. Tribat će ti!
I da ne zaboravim, kad umreš sigurno će ti tvoji pobornici postaviti neki spomenik. Nebi me čudilo ako bi bio neki gdje imaš slamku u ruci ili među zubima, a na osnovu fotke iz dosjea kad si bio mlad, crn, s brčićima, ko neki Francuz, znaš. Za cimentu, vodu i prikladnu mezu nakon otkrivenja valjda organizatori znaju kome da se obrate. Tada će se sigurno prepričavati i neka nova dosjetka: "Znate li koja je razlika između Tuđmana i Mesića? - Jedan je u ponosnoj hrvatskoj, a drugi u crnoj zemlji! A hoće li ona i tebi biti laka, to neka Svevišnji Gospodin odluči! I last but not least, zaboravi pojas, nego hitro do Marije Bistrice na pokajanje - klečeći!
M.M. iz Livadice Gornje.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)